Pismo egipatskog vojnika

Pismo egipatskog vojnika

U ožujku 2014. objavljeni su rezultati dešifriranja pismo egipatskog vojnika, starog oko 1800 godina, koji je služio u jednoj rimskoj legiji prostoru Panonije, istočnog Ilirika te Balkan. U pismu vojnik otkriva svoje najosobnije osjećaje prema domu i obitelji. Upravo iz tog razloga, prema riječima dr. April DeConick, pročelnice religijskih studija na Sveučilištu Rice, ovo pismo zbog svoje bezvremenske tematike zvuči jednako čovječno i danas. Prekrasno odražava krhkost čovjekove brige za vlastitu obitelj, ono njemu najbliže te pokazujući kako neke stvari nemaju rok trajanja i nikad ih povijest neće zaboraviti.

Privatno pismo vojnika Aurelija Poliona otkriveno je još davne 1899. godine od strane ekspedicijskog tima Grenfella i Hunta u antičkom egipatskom gradu Tebtunisu, inače vrlo bitnom i bogatom gradu tijekom grčko-rimskog razdoblja. Papirus na kojem je pismo ispisano na grčkom jeziku bio na posudbi na University Brigham Young u američkoj saveznoj državi Utah, a trenutno se nalazi na University of California u knjižnici Berkley’s Bancroft. Pismo je bilo katalogizirano, ali do nedavno nitko ga nije proučio. Istraživanje je započeo Grant Adamson, diplomac Sveučilišta Rice još 2011. U objavi rezultata svog istraživanja Adamson objašnjava kako se najvjerojatnije nitko nije bavio papirusom upravo zbog njegovog izuzetno lošeg stanja te je tako i ostalo netaknut više od stotinu godina od otkrića. Upravo zbog velikih oštećenja, dijelovi sadržaja pisma će zauvijek ostati izgubljeni. Točnu dataciju Adamson je temelji na nekoliko pretpostavki. Najočitija jest analiza rukopisa, zatim slijedeći trag jest vojnikovo rimsko ime Aurelije koje sugerira na rimsko građanstvo koje je moga dobiti počevši od 212. g. kada je car Karakala svim slobodnim podanicima Carstva podijelio rimsko građansko pravo te se stoga može smatrati da je najranija godina postanka pisma upravo negdje u prvim desetljećima 3. stoljeća.

Polion je uputio pismo svojoj sestri, bratu i majci koji su prodavači kruha, a samo odiše notom nostalgije, zabrinutosti, melankolije. Najveću brigu iskazuje zbog neodgovaranja na njegovih već šest poslanih pisama te spominje kako mu je  obitelj uvijek u molitvama bogovima. Adamson vjeruje kako je Polion bio stacioniran u rimskoj provinciji Panoniji, u blizini grada Aquincuma (današnja Budimpešta), ali istiće kako je legija kojoj je pripadao bila izuzetno mobilna te kako je moguće da je doputovala i do samog Bizantiona (današnji Istanbul). Polion je po svemu sudeći bio pismen, što je u ono doba bila izuzetno cijenjena vještina, ali je njegov rukopis, gramatika i pravopis grčkog izuzetno nepravilna. Adamson smatra kako je vojnik Polion bio višejezičko obrazovan, kod kuće komunicirajući na egipatskom i grčkom, dok je u vojsci koristio latinski.