Jovanka Orleanka

Jovanka Orleanka je simbol francuskog ustanka. U stvari, ona je oličenje otpora naroda Francuske protiv Engleza u Stogodišnjem ratu, vođenom oko nasljeđa francuske krune. O njoj je do danas napisan veliki broj knjiga i snimljeno mnoštvo filmova i TV serija. Iako je živjela samo devetnaest godina, ona je postala simbol i mit, legenda i ideal.

Jovanka Orleanka

Krajem XIV i početkom XV vijeka trajao je Stogodišnji rat između engleskog i francuskog dvora zbog spora koja dinastija treba da naslijedi kraljevku krunu. Ni poslije dugih i iscrpljujućih borbi, Francuzi nisu uspjeli da protjeraju Engleze iz svojih pokrajina.

“Ja ne znam da jašem. Ne znam ni da se borim. Bog je onaj koji će me voditi i pomoći mi.”

Francuska je već bila umorna od rata kada je na istorijsku scenu stupila djevojka od šesnaest godina, koja se zvala Jovanka Orleanka. Ona je „čula glasove, ponajviše glas Svetog Mihaila, kako je pozivaju da oslobodi kraljevstvo od neprijatelja“. U ono doba kada su ljudi bili većinom religiozni, ovakva priča bila je dobrodošla kralju, kao prilika da svojoj vojsci vrati samopouzdanje.

Kralj je povjerio vojsku Jovanki, odred od oko 800 ljudi, koja je svoj zanos uspjela da prenese na surove ratnike. Jovanka je natjerala Engleze da obustave opsadu Orleana i 1429. ih potukla kod Patea. Englezi su se povukli. Iste godine kralj Šarl VII dolazi u Rems, gde je krunisan. Postao je neosporivi kralj Francuske. Ubrzo, Francuzima se predaju i drugi gradovi. Jovanka raspolaže još samo sa jedno mamlom četom i vodi male čarke, iznenada napadajući i opsjedajući usamljene gradove.
Maja 1430. godine, pri opsadi Kompjenja, koji brani jedan saveznik burgundskog vojvode Žan Luksemburški, Jovanka pada u njegovo ropstvo i on je, šest mjeseci kasnije, prodaje Englezima. Suđenje Jovanki Orleanki u Ruanu, u zimu 1431. godine dobro je poznato, pošto su Englezi dobro montirali proces.
Optužili su je za jeres i doveli pred crkveni sud, pod predsjedništvom biskupa, koji je bio potpuno odan Englezima. Cilj Engleza bio je da Jovanku Orleanku pokore i uklone i tako suzbiju narodni otpor. Jovanka se branila vrlo jednostavno, ali veoma vješto i snažno. Najzad pristaje da se pokori i da se odrekne svojih vjerovanja i da ne nosi više muško odijelo. Svirepi nasrtaju njenih čuvara nagone je da odmah prekrši obećanja. Proglašavaju je za krivca u povratu. Predaju je svetom sudu,to jest Englezima.
Osuđena je na smrt spaljivanjem, i na lomači, koja je podignuta u Ruanu 30. maja 1431. godine na Starom trgu, Jovanka pokazuje snažnu volju i čvrstinu karaktera i vjere. Jovankino stradanje izazvalo je veliko uzbuđenje čak i među engleskim vojnicima koji su prisustvovali spaljivanju.

Poticala je iz vrlo siromašne porodice. Majka I je bila domaćica, a otac joj je bio sitni seoski zemljoposjednik, koji se jedino bavio zemljoradnjom. Imala je još dva brata i dvije sestre koji su umrli veoma mladi. Roditelje je izgubila kada su Englezi osvojili Domremi. Brigu o njoj je tada poveo njen ujak i njegova žena koji su bili nešto bogatiji.

Kao mlada djevojka bila je pastirka i svakoga dana je tražila da je njeni staratelji vode u crkvu da se ispovijeda. Jovanka Orleanka nikada nije naučila da čita i piše. Bila je siromašno odjevena, a oni koji su je poznavali su govorili da bi po cio dan provodila po planini čuvajući stado i pjevušeći pjesme.