Imamu Nafi

Imamu Nafi'u iz usta je mirisao misk...Nafi el-Medeni je osnivač kiraeta po Veršu,jednog od sedam najpoznatijih kiraeta. Iako je bio izrazito crne puti,sa njegovog lica se nazirao sjaj imana, skromnost i plemenitost u isto vrijeme krasile su ovog vrijednog učenjaka, Allah mu se smilovao.

Imamu Nafi

Nafi el-Medeni je osnivač kiraeta po Veršu,jednog od sedam najpoznatijih kiraeta. Iako je bio izrazito crne puti,sa njegovog lica se nazirao sjaj imana, skromnost i plemenitost u isto vrijeme krasile su ovog vrijednog učenjaka, Allah mu se smilovao. Učio je od sedamdesetorice tabiina, a od njega su učili mnogi tokom sedamdeset i više godina. Od onih koji su učili od njega bio je imam Malik ibn Enes, osnivač Malikijskog mezheba. Predvodio je namaz u mesdžidu poslanika Muhameda alejhiselam čak šezdeset godina. Poznato je bilo da se iz njegovih usta tokom govora osjetio miris miska,na šta je Ii upitan:”Da li se uvijek, kada sjediš na halkama, mirišeš tim lijepim mirisom?” Nafi je odgovorio:”Ja se ne mirišem. Sanjao sam Poslanika s.a.v.s. kako uči Kur’an prema mojim ustima i od tada se osjeti ovaj miris iz mojih usta.”

Imam Nafi’ i njegov kiraet

Autor: Hafiz Armin Abaza

Znameniti imam u kiraetima Ibn-Mudžahid u svom putovanju kroz vodeće naučne centre islamske države evidentirao je 7 kiraetā koji su u to doba bili u optjecaju i koji su zadovoljavali uslove prihvatljivosti.[1] Tako je u Medini zatekao da većina stanovnika uči po kiraetu imama Nafi'e. S obzirom na to da je grad Medina bila drugi dom Poslanika i mekanskih muslimana, mjesto gdje su živjeli mnogi poznati ashabi i gdje su zapamćene i sačuvane posljednje uspomene na Poslanika i njegov život[2], mnogi imami kiraetā, na čelu s Ibn-Mudžahidom, davali su prednost imamu Nafi'i i njegovom kiraetu kad god bi pisali o poznatih 7 ili 10 kiraeta ili učili Kur'an po njima. Upravo je to razlog zašto ćemo i mi u ciklusu “Poznati imami kiraetā” početi upravo od imama Nafi'e i njegovoga kiraeta.

Rođenje i porijeklo

Iako se ne zna tačno godina, pretpostavlja se da je imam Nafi rođen nekada poslije 70. h. g, za vrijeme vladavine halife Abdulmelika b. Mervana. U izvorima se ne navodi eksplicitno njegov rodni grad, ali se spominje da je porijeklom iz Isfahana (centralni Iran). [3]

Možda ne znamo tačno godinu njegovog rođenja, ali znamo da je Nafi'a rođen i odrastao u vremenu kada je još bilo živih ashaba, budući da je posljednji ashab umro najvjerovatnije poslije 100. h. g, a riječ je o Ebu-Tufejlu Amiru b. Vasili,[4] a posljednji ashab u Medini najvjerovatnije 85. h. g, a to je Sehl b. Sa'd el-Ensari.[5] Dakle, imam Nafi'a živio je u vremenu i mjestu gdje je, teoretski, postojala mogućnost susreta sa nekim ashabima. Međutim, to nije potvrđeno. Ez-Zehebi uvrštava imama Nafi'u u generaciju mlađih tabi'ina (sigarut-tabi'in) i navodi da je prenio jedan hadis od Ebu-Tufejla.[6] U svim dostupnim izvorima navodi se da je Kur'an učio pred karijama iz generacije tabi'ina, a Ibn-Hadžer el-Askalani uvrštava ga u stariju generaciju tabi-tabi'ina.[7]

Njegovo puno ime je Nafi’ b. Abdurrahman b. Ebu-Nuajm el-Lejsi, Ebu-Ruvejm.[8] Priimenakel-Lejsi nije dobio zbog toga što je bio porijeklom iz plemena Lejs, već zato što je bio njihov štićenik (mevlahum), tačnije, bio je štićenik Dža'veneta b. Še'ūba, saveznika Hamze b. Abdulmuttaliba.

Govoreći o poznatim karijama, Halef el-Bezzaz rekao je: “Ibn-Kesir je bio parfimer, Nafi'a je bio nadzornik, Ibn-Amir je bio kadija, Asim je bio _____, Ebu-Amr je bio lingvist, Hamza je bio uljar, a El-Kisai je bio učitelj.”[9]

Kao i većina drugih karija, imam Nafi'a je bio dobar lingvist i gramatičar. Bio je izrazito crne puti, lijepog lica, dobre ćudi i sa smislom za humor. Dugo je živio, a čitav svoj život bavio se podučavanjem Kur'anu. 60 godina predvodio je namaz u Poslanikovoj džamiji.

Ko su bili Nafijevi učitelji

Kad se sagleda broj Nafi'inih učitelja iz Kur'ana i godine koje je proveo podučavajući druge, nije ni čudo što je svojedobno bio jedan od najvećih autoriteta kiraeta u cijelom islamskom svijetu, a posebno u mjestu gdje je živio i radio – Medini, premda su tada još uvijek bili živi neki njegovi učitelji. Prema njegovom vlastitom iskazu, Kur'an je učio pred čak 70 tabi'ina. U izvorima se, nažalost, ne navode sva njihova imena, a i utvrditi takvo nešto, posebno s ove vremenske distance, bilo bi nemoguće, posebno ako znamo da je imam Nafi'a – kako sam kaže – prihvatio kiraet ili rivajet koji su prenijela najmanje dvojica njegovih učitelja, a zanemario ono što je prenijela samo jedna osoba.[10] Ibnul-Džezeri u djelu Gajetun-nihaje[11]tvrdi da je za 5 karija utvrđeno mutevatirom da je Nafi'a učio pred njima, a to su:

  • Abdurrahman b. Hurmuz el-E'redž (umro 117. h. g). Kur'an je proučio pred Ebu-Hurejrom, Ibn-Abbasom[12] i Abdullahom b. Ajjašom, ali većinu svoga kiraeta prenosi od Ebu-Hurejre.[13]

Ilustracija Nafi'inog seneda preko Abdurrahmana b. Hurmuza[14]

  • Ebu-Džafer Jezid b. Ka'kā‘ (umro 130. h. g). Kur'an je pručio pred Ebu-Hurejrom, Ibn-Abbasom i Abdullahom b. Ajjašom, što znači da je sened Ebu-Džaferovog kiraeta identičan Abdurrahmanovom. Ebu-Džaferov kiraet uvršten je među 10 mutevatir kiraeta. Svojedobno je bio jedan od vodećih autoriteta iz kiraeta.
  • Šejbe b. Nisah (umro 130. h. g). Kur'an je učio pred Abdullahom b. Ajjašom. Bio je štićenik Ummu-Seleme i susreo se s Aišom, r. a. Zajedno s Ebu-Džaferom podučavao je Kur'anu u Poslanikovoj džamiji.[15]
  • Muslim b. Džundub el-Huzeli (umro 130. h. g). Kur'an je učio pred Abdullahom b. Ajjašom.[16]
  • Jezid b. Ruman, Ebu-Revh el-Medeni. Kur'an je učio pred Abdullahom b. Ajjašom.[17]Ibnul-Džezeri kategorički odbija podatak da je Jezid učio pred Ibn-Abbasom ili bilo kojim drugim ashabom.[18]

U izvorima se navode i sljedeća imena tabi'ina pred kojima je Nafi'a učio Kur'an: Salih b. Havvat, El-Asbeg b. Abdulaziz en-Nahvi, Abdurrahman b. el-Kasim b. Muhammed b. Ebu-Bekr i Ez-Zuhri.[19]

Nafijevi učenici

Neki istraživači navode da je pred imamom Nafijem Kur'an učilo 250 osoba[20], no ipak smatramo da je to samo približan broj, a pravi je teško utvrditi. Ibnul-Džezeri u djelu Gajetun-nihaje navodi čak 47 imena koji su pred njim proučili Kur'an.[21] Među njima je bilo i Nafijevih vršnjaka i učenjaka iz drugih oblasti, kao što su imam Malik i El-Lejs b. Sa'd i dr. Prenosi se da je Nafi’ pred Malikom čitao Muvettu, a Malik pred njim učio Kur'an.[22] Da su ove velike brojke njegovih učenika tačne, potvrđuje nam i Veršova priča o njegovom dolasku u Medinu u želji da uči pred imamom Nafijem i iznenađenju koje je doživio kad je vidio koliko je učenika bilo kod njega. “Doći na red za učenje pred njim bila je nemoguća misija zbog velikog broja njegovih učenika – preslušavao je 30 učenika”, prisjećao se Verš.[23]

Ako bismo pokušali otkriti faktore popularnosti i produktivnosti imama Nafia kao učitelja Kur'ana, onda bi oni zasigurno bili u okviru sljedećih činjenica: ogromno znanje iz oblasti učenja Kur'ana koje je stekao od svojih brojnih šejhova; njegova dugovječnost (živio je oko 90 godina) i dugo bavljenje podučavanjem Kur'anu (blizu 70 godina); Nafi je postao imam, tj. vodeći autoritet u kiraetu još dok su neki njegovi učitelji bili živi, te su upravo zbog toga mnogi nastojali doći do njega i pred njim učiti Kur'an; i na kraju, grad u kojem je živio i radio (Medina) jedan je od najznačajnijih gradova islamske države i nezaobilazna destinacija hodočasnika iz svih mjesta.

Njegovo znanje iz kiraeta nije bilo zanimljivo samo Medinjanima, već i muslimanima iz svih provincija islamske države, te su mnogi putovali, čak i sa dalekog islamskog zapada, u Medinu upravo radi učenja Kur'ana pred njim. Radi lakšeg pregleda, imena njegovih najpoznatijih učenika podjelili smo na oblasti i gradove iz kojih dolaze.

Medina (21): Ismail b. Džafer, Isa b. Verdan, Sulejman b. Muslim b. Džemmaz, Malik b. Enes(ovi su bili njegovi vršnjaci), Ishak b. Muhammed, braća Ebu-Bekr i Ismail b. Ebu-Uves, braća Ismail b. Džafer i Jakub b. Džafer, Abdurrahman b. Ebuz-Zinad, Isa b. Mina Kalun, braća Sa'd b. Ibrahim i Jakub, Muhammed b. Omer el-Vakidi, Ez-Zubejr b. Amir, Halef b. Veddah, Ebu-Zikr Muhammed b. Jahja, Ebul-Adžlan, Ebu Gassan Muhammed b. Jahja b. Ali, Safvan i Muhammed b. Abdullah b. Ibrahim b. Vehb.

Egipat (15): Musa b. Tarik Ebu-Kurre el-Jemani, Abdulmelik b. Kurejb el-Asmei, Halid b. Mahled el-Katavani, Ebu-Amr b. el-Ala, Ebur-Rebi’ ez-Zehrani (prenosi od Nafi'e samo 2 harfa), Haridže b. Mus'ab el-Hurasani, Halef b. Nizar el-Eslemi, Siklab b. Šejbe, Osman b. Seid Verš, Abdullah b. Vehb, Muhammed b. Abdullah b. Vehb, Mualla b. Dihje, El-Lejs b. Sa'd, Ešheb b. Abdulaziz i Humejd b. Selame.

Šam (5): Utbe b. Hammad eš-Šami, Ebu-Mushired-Dimeški, El-Velid b. Muslim (nije sigurno da li samo 1 harf: وَأَرْجُلُكُم ili cijeli Kur'an), Irak b. Halid i Huvejlid b. Ma'dan.

Kerdem el-Magribi, Ebul-Haris, Abdullah b. Idris el-Evdi (od Nafi'e prenosi samo 1 harf), El-Gâz b. Kajs el-Endelusi (pred Nafi'om je proučio cijeli Kur'an i dobro utvrdio njegovu varijantu/ihtijar), Ebu-Bekr el-Kûrusi i Muhammed el-Kûrusi.

Imam Nafi’ u očima muhaddisa

Vrijeme u kojem je imam Nafi'a živio smatralo se zlatnim dobom za većinu islamskih nauka, a posebno za hadis; tada su brojni učenjaci suvereno vladali s više naučnih disciplina. Što se tiče hadisa, to je bilo doba početka zvaničnog zapisivanja hadisa, kad su islamski učenjaci nastojali staviti na papir i tako ovjekovječiti svaku Poslanikovu izreku ili podatak iz njegova života. Hadis se sakupljao iz privatnih hadiskih zbirki, ali najviše iz pamćenja pouzdanih i povjerljivih osoba. Nema nikakve sumnje da je imam Nafi'a bio obdaren jakim pamćenjem (s obzirom na to da je znao cijeli Kur'an napamet zajedno s različitim varijantama učenja/rivajetkoje je naučio od svojih brojnih šejhova) i da je bio povjerljiv, te da se moglo očekivati da je značajnije učestvovao u prenošenju i kodifikaciji hadisa. No, to nije bio slučaj. Premda je dobio relativno dobre kritike od hadiskih učenjaka, među kojima su bili i oni strožiji[24], od imama Nafi'e nije zabilježeno mnogo hadisa. Prema Ibn-Hadžerovom djelu Takribut-tehzib[25], Nafi'a je kao prenosilac hadisa ocijenjen kao saduk, odnosno svaki njegov hadis mora se provjeriti je li ga dobro zapamtio i prenio.[26] Ez-Zehebi za njega kaže da ne spada u hadiske vitezove (fursanul-hadis) i njegovi hadisi trebali bi se smatrati dobrima (hasen).[27]A u poznatoj kolekciji hadiskih zbirki Kutubus-sitte nećemo naći nijedan njegov hadis. Vjerovatno je razlog zašto se imam Nafi'a nije istakao kao muhaddis ili prenosilac hadisa, kao ni mnoge duge karije, to što se bio posvetio uglavnom podučavanju Kur'anu.

Ibn-Adijj je o njemu zapisao sljedeće: “Nafi'a je imao 100 zapisanih hadisa koje prenosi od El-E'redža. Posjedovao je još jednu zbirku s nešto više od 100 hadisa, koje je prenio od Ebuz-Zinada, a on od El-E'redža, te 50 hadisa u Tefariku. Dosad nisam pronašao nijedan izrazito slab hadis od njega i nadam se da nije loš prenosilac.”[28]

Ez-Zehebi navodi da je Nafi'a slušao hadise od El-E'redža, Nafi'e (Ibn-Omerovog štićenika), Amira b. Abdullaha b. ez-Zubejra, Ebuz-Zinada, Abdurrahmana b. el-Kasima i dr, a od njega su prenosili Haridže b. Mus'ab, Ibn-Vehb, Halid b. Mahled, El-Ka'nebi, Siklab, Mualla b. Dihje i dr.[29]

Smrt imama Nafi'a

Ibn-Mudžahid u djelu Kitabus-seb'a bilježi sljedeću predaju od Ishaka b. Muhammeda: “Kad je Nafi'a pao na samrtničku postelju, njegovi sinovi zatražiše od njega da im ostavi vasijet, pa im on prouči ajet: ‘Bojte se Allaha i izgladite međusobne razmirice i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, ako ste pravi vjernici’.“[30]

Nafi'a je rekao: “Uistinu je ovaj Kur'an veličanstven i došao je od Velikoga, zato kad ga budeš učio, ne obaziri se ni na šta drugo, već pazi kome se njime obraćaš. Ne dopusti sebi da ti njegovo učenje dosadi ili da dadneš prednost nečemu drugom nad njim. Ja sam odlazio učiti kod El-E'redža sve dok nisam kazao: ‘Dosta mi je od tebe’.”[31]

Nafi'a priča: “Jedan halifa poslao mi je mushaf halife Osmana da ga popravim. Rekao sam mu da narod priča da je taj mushaf bio u Osmanovoj sobi kad je ubijen i da je kap njegove krvi pala tačno na ajet: ‘A Allah će te sigurno od njih zaštititi’.[32] Vlastitim očima vidio sam tu krv.”[33]

Umro je 169. h. g[34], a Ez-Zehebi tvrdi da je imao 90 godina.[35]

Drugi o imamu Nafi'i

Ibnul-Džezeri u djelu Gajetun-nihaje[36] navodi da je jedan Nafi'in učenik kazao: “Kad bi Nafi'a govorio, iz usta bi mu se osjetio miris miska, pa sam ga jednog dana upitao:

  • Ebu-Abdullah (ili ga je oslovio sa ‘Ebu-Ruvejm’), da li se to namirišeš svaki put kad hoćeš da podučavaš Kur'anu?
  • Ne, uopće se ne mirišem – reče Nafi'a – ali sam jednom usnio Poslanika kako mi u usta uči Kur'an i otada osjećam ovaj miris iz usta.”[37]

El-Musejjibi priča: “Neko je kazao Nafi'i:

  • Kako li je samo vedro tvoje lice i lijepa tvoja ćud!
  • A kako i ne bi bilo – odgovori Nafi'a – kad sam se (u snu) rukovao s Poslanikom i pred njim učio Kur'an.”[38]

Kalun, jedan od najpoznatijih prenosilaca Nafi'inog kiraeta:

“Nafi'a je imao najljepše ponašanje i najbolji kiraet, bio je pobožan i darežljiv. 60 godina klanjao je namaze u Poslanikovoj džamiji.”

El-Lejs b. Sa'd, jedan od učenika imama Nafi'e:

“Kad sam bio na hadždžu 113. h. g, Nafi'a je bio imam u kiraetu u Medini.”

El-E'ša:

“Nafi'a je znao učiniti učenje Kur'ana tako lahkim za svoje učenike da bi čovjek kazao: ‘Želim tvoj kiraet’.”

Imam Malik kad je bio upitan za Bismillu:

“Za pitanja iz neke naučne oblasti obratite se njenim stručnjacima, a stručnjak u kiraetu jeste Nafi'a.”

Imam Malik:

“Nafi'a je imam u kiraetu. Njegov kiraet je sunnet!”

Ibn-Vehb:

“Svi u Medini slijedili su Nafi'in kiraet.”

Kiraet imama Nafi'e

Najpoznatiji prenosioci (ravije) Nafi'inog kiraeta jesu Kalun i Verš. Oba rivajeta i danas su zastupljena u islamskom svijetu; tako se po Kalunovom rivajetu uči na jugu Egipta, sjeveru i zapadu Sudana i sjeveru Afrike, odnosno u Libiji i Tunisu, a Veršov se primjenjuje u Alžiru, Maroku, Mauritaniji i ostalim zemljama zapadne Afrike.[39]

S obzirom na to da se Kalunov i Veršov rivajet u velikoj mjeri razlikuju, predstavit ćemo svaki rivajet posebno.

Kalunov rivajet

Isa b. Mina – Kalun (120-220. h. g)

Rođen je 120. h. g. za vrijeme vladavine halife Hišama b. Abdulmelika. Smatra se da je bio Nafi'in posinak. Nadimak Kalun dao mu je upravo Nafi'a zbog pravilnog učenja Kur'ana. Kalunje riječ latinskog porijekla i znači dobar. Ibnul-Džezeri u djelu Gajetun-nihaje[40] kaže da se raspitivao kod nekih Bizantijaca o značenju te riječi i da su mu potvrdili to značenje. Prenosi se od Kaluna da je rekao: “Kad bih učio Kur'an pred Nafi'om, govorio bi mi ‘Kalun’, što na bizantijskom znači: ‘dobar, dobar’.”[41]

S obzirom na to da su bili rodbinski povezani i da su živjeli pod istim krovom, nije iznenađujuće to što je Kalun više puta proučio cijeli Kur'an pred Nafi'om i postao najpoznatiji i najpouzdaniji prenosilac njegovog kiraeta. Abdulfettah el-Kadi navodi podatak da je Kalun 50 godina učio Kur'an pred Nafi'om.[42] Ibnul-Džezeri tvrdi da je Kalun pred Nafi'om učio 150. h. g.[43] Kalun je rekao: “Nekoliko puta učio sam pred Nafi'om po njegovom kiraetu i zabilježio sam ga u svojoj knjizi.”[44] En-Nekkaš prenosi da je neko upitao Kaluna: “Koliko si puta proučio Kur'an pred Nafi'om?”, na što je on odgovorio: “Nebrojeno puta, s tim što sam uz njega bio 20 godina nakon što sam završio s učenjem.”[45]

Kalun je proučio cijeli Kur'an pred Nafi'om po njegovom i Ebu-Džaferovom kiraetu, te pred Isaom b. Verdanom[46], a pred njim su učili brojni učenici.

Pred Kalunom su učili mnogi, iako se za njega tvrdi da je bio gluh i nije mogao čuti zvuk trube, ali učenje Kur'ana jest. Naime, prenosi se da je Kalun pratio pokrete usana i na osnovu toga prepoznavao greške i ispravljao ih.[47]

Ez-Zehebi i Ibnul-Džezeri smatraju da je Kalun umro 220. h. g, za vrijeme vladavine halife Me'muna.[48]

1.       Bismillu između sura uči na 3 načina: a) s pauzom na kraju sure i kraju Bismille; b)spajanje posljednje riječi sure sa Bismillom i Bismille s početkom sljedeće sure; c) pauza na kraju sure, a spajanje Bismille s početkom sljedeće sure. Izuzetak su sure El-Enfal i Et-Tevbe, gdje može učiti na 3 načina (što važi i za ostale kiraete): a) uobičajena pauzalna forma s uzimanjem zraka, ali bez Bismille; b) es-sekt – stajanje na posljednjoj riječi sure El-Enfal, bez uzimanja zraka i Bismille; c) el-vasl – spajanje posljednje riječi sure El-Enfal s početkom Et-Tevbe; i En-Nas i El-Fatiha, između kojih se mora proučiti Bismilla (što važi i za ostale kiraete).

2.       Dužine (el-mudud):

a)      Medd muttesil (spojenu dužinu) uči 4 vokalne dužine (erbe'a harekat)[50]

b)     Medd munfesil uči sa 2 (kasr) ili 4 vokalne dužine (tevessut).

3.       Spojena lična zamjenica za 3. lice množine m. roda “هُمْ” može učiti bez vokala na glasu M (odnosno sa sukunom) ili sa dugim vokalom U (siletu mimil-džem’). U slučaju da poslije dugog vokala U dođe hemze na početku sljedeće riječi, tada primjenjuje pravilomedd munfesil, odnosno kasr i tevessut.

4.       U sljedećim primjerima glas H uči bez vokala (sakin): ﴿وَهْوَ﴾ ﴿لَهْوَ﴾ ﴿فَهْوَ﴾ ﴿فَهْيَ﴾ ﴿لَهْيَ﴾ ﴿ثُمَّ هْيَ﴾.

5.       Pravilo išmam primjenjuje na riječi ﴿سِيءَ﴾.

6.       U riječima: ﴿نَبِيّ﴾ ﴿الأَنْبِيَاء﴾ ﴿النَّبِيُّون﴾ ﴿النُّبُوَّة﴾ umjesto glasa J izgovara hemze.

7.       Pravilo imala primjenjuje samo na jednom mjestu, i to u suri Et-Tevbe, 109. ajet: ﴿هَارٍ﴾.

8.       Pravilo taklil primjenjuje samo u riječi: ﴿التَّوْرَاة﴾. Ovu riječ Kalun uči s taklilom i bez njega gdje god se nađe u Kur'anu, svejedno da li bila s određenim članom ili bez njega.

9.       Asimilacija glasova:

a)      Glas ذ uklapa u ت riječima: ﴿اتَّخَذْتُم﴾ ﴿لَتَّخَذْتَ﴾ ﴿أَخَذْتُ﴾ i sl.

b)     U primjerima: ﴿يَلْهَثْ ذَلِكَ﴾ i ﴿ارْكَبْ مَعَنَا﴾ uči s asimilacijom i bez nje (idgam), dok u 284. ajetu sure El-Bekare: ﴿يُعَذِّبْ مَنْ﴾ uči samo s asimilacijom.

10.   Spojena lična zamjenica za 1. lice jednine (ja el-idafe) uči s fethom:

a)      u većini slučajeva ako je na početku sljedeće riječi hemze na kojem je vokal E: ﴿إِنِّيَ أَعْلَمُ﴾ ili vokal I: ﴿فَتَقَبَّلْ مِنِّيَ إِنَّكَ﴾ ili vokal U: ﴿إِنِّيَ أُرِيدُ﴾;[51]

b)     uvijek ako je sljedeća riječ s određenim članom: ﴿لاَ يَنَالُ عَهْدِيَ الظَّالِمِينَ﴾;

c)      na 4 od 7 mjesta u Kur'anu ako je na početku sljedeće riječi nestabilno hemze, npr: إِنَّ قَوْمِيَ اتَّخَذُوا.[52]

11.   Među osobenostima Nafi'inog kiraeta jest i jāāt ez-zevaid. Pod ovim pojmom misli se na glas J koji se ne piše, ali se izgovara na kraju određenih riječi tokom učenja (u nekim kiraetima), npr: ﴿يَوْمَ يَأْتِ لاَتَكَلَّمُ﴾ ili: ﴿ذَلِكَ مَاكُنَّا نَبْغِ﴾. Ovo pravilo može se podijeliti na 3 grupe: a) ono oko čega se slažu i Kalun i Verš; b) ono što prenosi samo Kalun; c) ono što prenosi samo Verš.[53]

12.   Kad se nađu dva hemzeta jedan do drugog u jednoj riječi, prvo s fethom, a drugo sfethom ili kesrom ili damom, onda Kalun drugo hemze izgovara umekšano (teshil), a između prvog i drugog umeće elif (eliful-fasl)[54], npr: ﴿ءَأَنْذَرْتَهُم﴾ ﴿أَإِلَهٌ مَعَ اللهِ﴾ ﴿أَأُنْزِلَ﴾

13.   U slučaju da se nađu dva hemzeta jedan do drugog, ali jedno na kraju jedne, a drugo na početku sljedeće riječi, Kalun uči na sljedeći način:

a)     Ako je na oba hemzeta vokal E, onda ispušta (el-iskat) prvo hemze, npr: ﴿ثُمَّ إِذَا شَاءَ أَنْشَرَهُ﴾. Dužina ispred ispuštenog hemzeta može se učiti s kasrom (2 vokalne dužine) itevessutom (4 vokalne dužine), s tim što kasr ima prednost.

b)     Ako je na oba hemzeta vokal “i”, npr: ﴿هَؤُلاَءِ إِنْ كُنْتُمْ﴾ ili vokal U, npr: ﴿وَلَيْسَ لَهُ مِنْ دُونِهِ أَوْلِيَاءُ أُلَئِكَ﴾, onda prvo hemze izgovara umekšano (et-teshil). Dužina ispred umekšanog hemzeta može se učiti s tevessutom i kasrom, s tim što u ovom slučaju tevessut ima prednost. Osim u ajetu iz sure Jusuf: ﴿بِالسُّوءِ إِلاَّ﴾ koje može učiti na 2 načina: a) zamjena prvog hemzeta glasom V, te uklapanjem u njega glasa V koji se nalazi ispred (što je mišljenje većine) i b) umekšan izgovor prvog hemzeta (teshil).

Dakle, u ovim slučajevima drugo hemze uvijek se izgovara potpuno (et-tahkik).

c)      Ako je na prvom vokal E, a na drugom vokal I, npr: ﴿وَجَاءَ إِخْوَةُ يُوسُفَ﴾ ili na drugom vokal U, npr: ﴿كُلَّ مَا جَاءَ أُمَّةً رَسُولُهَا﴾, onda drugo hemze izgovara umekšano (teshil).

d)     Ako je na prvom vokal U, a na drugom vokal E, npr: ﴿لَوْ نَشَاءُ أَصَبْنَاهُمْ﴾, onda drugohemze mijenja (el-ibdal) glasom V.

e)      Ako je na prvom vokal U, a na drugom vokal I, npr: ﴿يَهْدِي مَنْ يَشَاءُ إِلَى﴾, onda ga ili izgovara umekšano (et-teshil) ili mijenja (el-ibdal) glasom V.

f)       Ako je na prvom vokal I, a na drugom vokal E, npr: ﴿مِنَ السَّمَاءِ ءَايَة﴾, onda drugo hemzemijenja glasom J.

Dakle, u ovim slučajevima prvo hemze uvijek se izgovara potpuno (et-tahkik).

Veršov rivajet

Porijeklom je iz Egipta i rođen je 110. h. g, za vrijeme halife Hišama b. Abdulmelika. Prenosi se da mu je imam Nafi'a dao nadimak Veršan, jer je bio izrazito bijele puti. Naime, Veršan je u arapskom jeziku naziv za bijelog goluba. Njegov nadimak je s vremenom skraćen na Verš, te je po tom nadimku postao poznat više nego po imenu. Prenosi se da je volio ovaj nadimak. “Moj učitelj Nafi'a dao mi je ovaj nadimak”, govorio je.[55]

155. po Hidžri otputovao je u Medinu i tamo se susreo s imamom Nafi'om, te pred njim proučio nekoliko puta cijeli Kur'an. Sam Verš priča da je pred Nafi'om učio svaki dan 7 džuzeva, te je na taj način uspio proučiti cijeli Kur'an 4 puta za mjesec. Ibnul-Džezeri navodi da je Verš imao odstupanja od Nafi'inog kiraeta.[56]

Svojedobno je bio najveći autoritet u podučavanju Kur'anu u Egiptu. Mnogi ga opisuju kao izuzetno pouzdanog, učenog u vještinama učenja Kur'ana i lijepog glasa.

Umro je u 87. godini života.

1.       Između dviju sura primjenjuje 3 prethodno spomenute varijante sa Bismillom, te es-sekt– stajanje na posljednjoj riječi sure, bez uzimanja zraka i Bismille i el-vasl – spajanje posljednje riječi sure s početkom sljedeće, bez učenja Bismille između njih.

Dakle, Verš između dviju sura ima 5 varijanti, izuzev sura El-Enfal i Et-Tevbe, te En-Nas i El-Fatihe.

2.       Dužine (el-mudud):

a)      Meddul-bedel po Veršovom rivajetu uči se na 3 načina: s običnom dužinom (kasr), srednjom (tevessut) i dugom (tul), bez obzira da li se radilo o stabilnom hemzetu, pomjerenom (en-nakl), umekšanom (teshil) ili zamijenjenom nekim drugim glasom (ibdal), izuzev riječi ﴿إِسْرَائِيل﴾ gdje god se nađe u Kur'anu i riječi u kojima se hemze nađe poslije konsonanta bez vokala (sakin sahih), npr: ﴿قُرْآن﴾ ﴿مَسْؤُولا﴾. U učenju se prednost daje običnoj dužini (kasru).

b)     Meddul-muttesil i meddul-munfesil Verš uči 6 vokalnih dužina i on, zajedno sa Hamzom, najduže uči ove meddove.

c)      Meddul-lin. Poluvokalne glasove V i J sa sukunom, kad se poslije njih u istoj riječi nađehemze, Verš uči sa srednjom (tevessut) i dugom (tul) dužinom, bez obzira da li stao na toj riječi ili ne, npr: ﴿شَيْءٍ﴾. Jedino Verš od svih učača meddul-bedel i meddul-lin uči sa srednjom i dugom dužinom.

3.       Pravila glasa L također su neke od posebnosti Veršovog rivajeta. Naime, Verš svaki glas L s fethom, bez obzira da li bilo udvojeno ili ne, u sredini ili na kraju riječi, kad se nađe iza jednog od sljedećih krupnih glasova: ص، ط، ظ, izgovara krupno (et-tagliz), npr: ﴿الصَّلاَة﴾ ﴿الطَّلاَق﴾ ﴿ظَلاَّمٌ﴾. Uslov je da su ova 3 krupna glasa s fethom ili sukunom.[57]

4.       Spojenu ličnu zamjenicu za 3. lice množine m. roda „هُمْ” izgovara sa dugim vokalom U (siletu mimil-džem'i) samo ako je na početku sljedeće riječi hemze, npr: ﴿عَلَيْهِمُ ءَأَنْذَرْتُهُمُ أَمْ﴾.

5.       Pravilo asimilacije glasova (idgam):

a)      Glas د iz rječiceقد   uklapa u ض, npr: ﴿قَدْ ضَلُّوا﴾ i u ظ, npr: ﴿فَقَدْ ظَلَمَ﴾;

b)     glas ت za ž. rod uklapa u ظ, i to samo na 3 mjesta u Kur'anu, npr: ﴿كَانَتْ ظَالِمَة﴾;

c)      glas ذ u ت, npr: ﴿اتَّخَذْتُم﴾;

d)     glas N uklapa u V u sljedećem primjeru: ﴿يس وَالْقُرْآن﴾, a u suri El-Kalem uči s asimilacijom i bez nje: ﴿ن وَالْقَلَمِ﴾;

e)      nema asimilacije u sljedećim primjerima: ﴿يَلْهَثْ ذَلِكَ﴾ ﴿ارْكَبْ مَعَنَا﴾ ﴿يُعَذِّبْ مَنْ﴾

6.       Jaatul-idafe i jaatuz-zevaid uči jednako kao i Kalun, osim na nekoliko mjesta.[58]

7.       Riječi: ﴿نَبِيٌّ﴾ ﴿الأَنْبِيَاء﴾ ﴿النَّبِيُّون﴾ ﴿النُّبُوَّة﴾ uči jednako kao i Kalun.

8.       Pravilo išmam primjenjuje na riječi ﴿سِيءَ﴾.

9.       Veršov rivajet specifičan je i po čestoj primjeni taklila (izgovaranje dugog vokala A između A i E).

a)      Uči s taklilom i bez njega (bu hulfin ‘anhu) svaki elif na kraju riječi koji je nastao od konsonanta J, npr: سَعَى، أَبَى، اسْتَعْلَى، الهُدَى، الهَوَى i sl.[59]

b)     Uči s taklilom i bez njega imenice ž. roda koje završavaju skraćenim elifom. One imaju 5 paradigmi: فَعْلَى، فُعْلَى، فِعْلَى، فَعَالَى، فُعَالَى.

c)      S taklilom i bez njega uči, također, svaki elif čije se porijeklo ne zna ili je nastalo od konsonanta V, ali se u mushafima piše konsonantom J: مَتَى، بَلَى، أَنَّى، القُوَى، الضُّحَى, izuzev sljedećih 5 riječi: عَلَى، إِلَى، حَتَّى، زَكَى، لَدَى.

d)     S taklilom i bez njega uči, također, sve elife nastale od glasa V, ali su u mushafima napisani konsonantom J: القُوَى، الضُّحَى، سَجَى i sl.

e)      U sljedećim riječima Verš ne primjenjuje taklil: الرِّبَا، مَرْضَاة، كِلَاهُمَا، مِشْكَاة.

f)       Uči samo s taklilom elif na kraju riječi kad se nađe poslije glasa R, npr: اشْتَرَى، بُشْرَى i sl. Izuzetak je riječ u suri El-Enfal ﴿أَرَاىكَهُمْ﴾, koju uči s taklilom i bez njega.

g)      Uči samo s taklilom elif kad se nađe prije konsonanta R s kesrom, uz uslov da je R posljednji konsonant u riječi, bez obzira da li poslije njega došla spojena lična zamjenica ili ne, npr: الأًبْصَارِ، سَحَّارٍ، حِمَارِكَ.

h)     Uči samo s taklilom riječ كَافِرِينَ ako je u genitivu ili akuzativu, bez obzira bila s određenim članom ili bez njega.

i)       Riječ ﴿الجَارِ﴾, koja se nalazi na 2 mjesta u suri En-Nisa, i ﴿جَبَّارِينَ﴾, koja se nalazi na 2 mjesta u Kur'anu, i to u surama El-Ma'ide i Eš-Šu'ara, uči s taklilom i bez njega.

j)       Riječ ﴿التَّوْرَاة﴾ uči samo s taklilom gdje god se nađe u Kur'anu.

k)     Elif na konsonantu R koji se nalazi na početku 6 sljedećih sura: Junus, Hud, Jusuf,Ibrahim, El-Hidžr i Er-Ra'd, uči samo s taklilom, npr: الر.

l)       Elif na konsonantu H (ح) koji se nalazi na početku sljedećih 7 sura: Gafir, Fussilet, Eš-Šura, Ez-Zuhruf, Ed-Duhan, El-Džasije i El-Ahkaf, uči samo s taklilom, npr: حم.

m)   Elif na konsonantima H (ه) i J (ي) koji se nalaze na početku sure Merjem ﴿كهيعص﴾ uči samo s taklilom.

n)     Imalu (izgovaranje dugog vokala A između vokala A i I) primjenjuje samo na jednom mjestu i to na glasu H (ه) na početku sure Taha: ﴿طه﴾.

o)     Sa taklilom izgovara i glasove R i hemze u glagolu رأى ako je poslije njih glas s vokalom, npr: ﴿رَأَى كَوْكَبًا﴾. Ako je poslije njih glas bez vokala, npr: ﴿رَءَاالْقَمَرَ﴾, uči bez taklila ako spaja, a s njim ako staje na glagolu رأى.

p)     Uči samo s taklilom svaku riječ iz prethodne 4 stavke ako je posljednja riječ ajeta u sljedećih 11 sura: Taha, En-Nedžm, El-Mearidž, El-Kijame, En-Nazi'at, ‘Abese, El-A'la, Eš-Šems,Ed-Duha, El-‘Alek i El-Lejl. Riječi u kojima se poslije elifa nađe spojena lična zamjenica za 3. lice ž. r (ها) uči s taklilom i bez njega, izuzev riječi ﴿ذِكْرَاهَا﴾, koju uči samo s taklilom jer je prije elifa konsonant R.

10.   Prema Veršovom rivajetu, glas hemze ne izgovara se uvijek:

1)     Zamjena glasa hemze dugim vokalima uz dva uslova: da je hemze bez vokala i da je prvi konsonant glagola, npr: ﴿يُؤْمِن﴾ ili ﴿مُؤْمِنُون﴾. Od ovog pravila izuzet je glagol تؤوي i svi drugi njegovi oblici, kao što su: ﴿وَتُؤْوِي﴾ ﴿تُؤْوِيهِ﴾ ﴿الْمَأْوَى﴾ ﴿وَمَأْوَاهُم﴾ ﴿وَمَأْوَاكُم﴾ ﴿فَأْوُوا﴾﴿مَأْوَاه﴾.

2)     Zamjena glasa hemze glasom V uz 3 uslova: da je na glasu hemze fetha, na glasu prije njega damma i da je hemze prvi konsonant glagola, npr: ﴿يُؤَاخِذ﴾ ﴿يُؤَّخِّر﴾ ﴿مُؤَذِّن﴾ ﴿مُؤَجَّلا﴾.

3)     Glas hemze mijenja dugim vokalom u sljedećim primjerima:﴿وبِئْر﴾[60] ﴿وَبِئْسَ﴾ ﴿الذِّئْب﴾[61].

4)     U riječi ﴿لِئَلَّا﴾[62] hemze mijenja glasom J s fethom: لِيَلَّا.

5)     U riječi ﴿النَّسِيءُ﴾ glas hemze mijenja glasom J, te u njega uklapa glas J ispred njega i izgovara jedno J s tešdidom i dammom: النَّسِيُّ.

6)     U riječi ﴿لِأَهَبَ﴾ hemze, također, mijenja glasom J s fethom: لِيَهَبَ.

7)     Hemze se ispušta, a njegov vokal prenosi se (en-nakl) na prethodni konsonant, npr: ﴿مَنْءَامَنَ﴾, uz 4 uslova:

1.       da je prethodni konsonant sa sukunom,

2.       da je odvojen od hemzeta, odnosno da je na kraju jedne riječi, a hemze na početku sljedeće

3.       da se nalazi prije hemzeta, a ne poslije njega

4.       da na njemu nije dugi vokal.

11.   Pravilo kad se dva hemzeta nađu jedan do drugog u jednoj riječi:

a)      Ako je na drugom vokal E ﴿ءَأَمِنْتُم﴾, uči na 2 načina: umekšani izgovor (et-teshil) drugoghemzeta i zamijena elifom. Izuzetak su 2 riječi: ﴿آمَنْتُمْ﴾, koja se nalazi u surama El-A'raf, Ta-hai Eš-Šu'ara, te ﴿ءَآلِهَتُنَا﴾ u suri Ez-Zuhruf.

b)     Ako je na drugom vokal I ili U, onda primjenjuje samo umekšani izgovor (et-teshil), npr: ﴿أَءُنْزِلَ عَلَيْهِ الذِّكْر﴾ i ﴿أَءِنَّا لَمَبْعُوثُون﴾.

12.   Pravilo kad se dva hemzeta nađu jedan do drugog u dvjema riječima:

a)      Ako imaju iste vokale, onda drugo hemze izgovara umekšano (et-teshil) ili ga mijenja dugim vokalom, npr: ﴿فِي السَّمَاءِ إِلَه﴾. S tim u vezi, ako je poslije zamijenjenog hemzetakonsonant s vokalom, onda se uči samo obična dužina, a ako je poslije njega konsonant sasukunom, onda se uči 6 vokalnih dužina. U riječima ﴿هَؤُلَاءِ إِنْ﴾ u suri El-Bekare i ﴿البِغَاءِ إِنْ﴾ u suri En-Nur ima i treći način, a to je da drugo hemze zamijeni glasom J s kesrom.

b)     Ako imaju različite vokale, onda drugo hemze izgovara kao i Kalun.

13.   Verš se od ostalih karija razlikuje u pravilima izgovora glasa R jer ga izgovara tanko:

a)      ako je na glasu ispred njega kesra: ﴿سِرَاجًا﴾

b)     ako je na glasu ispred njega sukun, a prije toga kesra: ﴿إِسْرَافًا﴾

c)      ako je ispred njega glas J sa sukunom: ﴿خَيْرًا﴾ ili ﴿خَيْر﴾.

Dakle, Verš će u navedenim slučajevima izgovarati glas R tanko uz 3 uslova:

1.       Da glas ispred ili iza njega nije krupni glas, npr: الصِّرَاط.

2.       Da se glas R ne ponavlja: ﴿فِرَارًا﴾ ili ﴿إِسْرَارًا﴾.

3.       Da se ne radi o riječi stranog porijekla: ﴿إِسْرَائِيل﴾ ili ﴿إِبْرَاهِيم﴾ ili ﴿عِمْرَان﴾ ili ﴿إِرَمَ﴾.

Prema Veršovom rivajetu, dozvoljeno je glas R izgovarati i krupno i tanko u sljedećih 6 riječi: ﴿ذِكْرًا﴾ ﴿سِتْرًا﴾ ﴿حِجْرًا﴾ ﴿إِمْرًا﴾ ﴿وِزْرًا﴾ ﴿وَصِهْرًا﴾, s tim što prva varijanta ima prednost.

U riječi ﴿حَيْرَانَ﴾ dozvoljeno je glas R izgovarati krupno i tanko.

Ovo pravilo ne odnosi se na riječi u kojima je R prvi glas, npr: ﴿فِي رَيْبٍ﴾ ﴿بِرَسُولٍ﴾ ﴿بِرَبّ﴾.

U riječi ﴿بِشَرَرٍ﴾ Verš prvo R izgovara tanko. S tim u vezi, i drugo će izgovarati tanko ako stane na ovoj riječi, bez obzira da li stao sa sukunom ili revmom.

Izvori i literatura


[1] Kasnije je Ibnul-Džezeri dodao još tri kiraeta koji su, prema njegovom mišljenju, ispunjavali zadate uslove.

[2] Ibn-Mudžahid: Kitabus-seb'a, str. 53.

[3] Isto, str. 54.

[4] Es-Sujuti, Tedribur-ravi, 2/145. Razlika oko godine njegove smrti prema različitim predajama kreće se od 100-110. Međutim, ako se uzmu u obzir Poslanikove riječi koje je izgovorio u posljednjoj godini njegova života  (“Niko ko je večeras živ neće biti živ nakon 100 godina”), onda je vjerovatno umro nekad oko 110. h. g.

[5] Isto, 2/146, premda postoje različita mišljenja i oko godine njegove smrti.

[6] Ma'rifetul-kurra, 1/245.

[7] Takribut-tehzib, str. 648

[8] Ibnul-Džezeri u djelu Gajetun-nihaje (2/288) navodi nekoliko varijanti njegovog nadimka: Ebu-Nuajm, Ebul-Hasan, Ebu-Abdullah i Ebu-Abdurrahman.

[9] Riječ koja nedostaje u tekstu nisam preveo jer je u izvoru koji je meni bio dostupan napisana na način da nisam mogao utvrditi njeno pravo značenje.

[10] Ibn-Mudžahid, Kitabus-seb'a, str. 62.

[11] 2/289.

[12] Ibn-Mudžahid, Kitabus-seb'a, 54.

[13] Ibnul-Džezeri, Gajetun-nihaje, 1/343.

[14] Ibn-Mudžahid u djelu Kitabus-seb'a, str. 54 i 55, navodi sljedeću predaju: “Ubejd b. Mejmun priča: ‘Harun b. el-Musejjeb upitao me:

–          Po čijem kiraetu učiš?