Heidi

Heidi je predivna priča za djecu o malenoj Heidi koja je zavoljela život u planinama uz djeda. Nažalost, morala je otići s planina i živjeti u Frankfurtu.

Heidi

Bila jednom jedna djevojka po imenu Deta. Bila je visoka i jako krupna. Jednoga dana odlučila je svoju petogodišnju nećakinju Heidi odvesti na planinu na kojoj je živio njezin djed. Djed je živio u Alpama, sat vremena pješice od mjesta Mayenfelda, u malenom zaseoku Selcu.

Djed je živio u malenoj kolibi, samotno i siromašno. Imao je osim kolibe još samo dvije koze o kojima se brinuo. Deta je bila glavna i djed i Heidi su morali prihvatiti njezino mišljenje da će Heidi od sada živjeti s djedom.

Heidi je bila znatiželjna djevojčica koju je sve zanimalo. Čim je stigla do djedove kolibe, počela je istraživati novi svijet u kojem će živjeti. Djed joj je pokazao unutrašnjost kolibe u kojoj je živio. Koliba se sastojala od jedne prostorije u kojoj je na jednom dijelu bio ugradbeni ormar te odmah pored stol i stolci. Na drugom kraju prostorije nalazi se djedov krevet, a preko puta njega veliki kotao.

Heidi je odlučila spavati na tavanu, a djed joj je odmah složio krevet od sijena. Djevojčica mu se odmah svidjela i već ju je tad jako zavolio.

Sljedećeg dana Heidi je upoznala Petra, mladog kozara, s kojim je odlučila otići na pašu. Heidi je povela dvije djedove koze: Bjelka i Sivka, a za njima su išle i dvije koze iz Selca.

Heidi je svakoga dana bila sve veća i jača, godio joj je planinski život i boravak na svježem zraku. Uskoro je ljeto završilo i stigla je zima. Svuda uokolo napadao je gust snijeg. Heidi je puno vremena provodila s Petrom, a jednom prigodom ju je djed saonicama odvezao do Petrove kolibe gdje je upoznala njegovu obitelj. Djevojčica se svima svidjela, a posebice Petrovoj majci i baki koja je bila slijepa. Baka je uvijek pričala kako voli slušati Heidi.

Pošto je baka živjela sama u urušenoj kolibi, Heidi je zamolila djeda da joj pomogne i popravi je. Djed je pristao, a to je bio i djedov prvi susret s ljudima otkada se povukao i živio je samačkim životom. Dok je djed popravljao kolibu, Heidi je svima pričala vesele pričice i tako ih zabavljala.

Vrijeme je letjelo i prošle su već pune tri godine otkada se Heidi doselila kod djeda. Djevojčica je u tom periodu puno toga naučila. Sada je imala osam godina i stiglo je vrijeme da krene u školu. Iako su djedu svi govorili da Heidi mora upisati u školu, djed je to odbijao.

No, nakon nekog vremena ponovo se pojavila Deta koja je odlučila odvesti Heidi u Frankfurt. Djed se s tim nije slagao, baka je plakala za njome, a Petar je bio bijesan, no nitko nije ništa mogao učiniti. Heidi je uskoro bila u Frankfurtu, u obitelji gospodina Sesemanna gdje je morala praviti društvo njegovoj paraliziranoj kćerki Klari. Čim je stigla, Heidi je upoznala i voditeljicu kućanstva, gospođu Rottenmeier.

Vrijeme je prolazilo i Heidi je bila sve tužnija. Žudjela je za prirodom i pašnjacima te je koristila svaku priliku da pronađe djeda i njegovu kolibu. Tako je jednom prilikom ugledala visoki crkveni toranj te je odlučila krenuti u njegovom smjeru. Kako nije znala kamo ide, odlučila je na ulici upitati za put jednog dječaka koji joj je odlučio reći informaciju ako mu da 40 pfeniga. No, kada je stigla do tornja i dalje nije vidjela planine.

Putem kući, od zvonara crkve na poklon je dobila dvije mačka. Morala ih je kriomice unijeti u kuću jer gospođica Rottenmeier ne voli životinje i već su se par puta sukobile oko toga. Sve je povjerila Klari, a njih dvoje su za pomoć zamolile slugu Sebastijana koji im je pomogao da u kući nađu dobro mjesto za mace.

Sljedećeg dana u posjet im je stigao dječak od kojeg je Heidi tražila informaciju i zahtijevao je da mu da njegovih 40 pfeniga koja mu je ostala dužna. U taj čas u sobu je ušla i gospođica Rottenmeier koja je skoro pala jer je spotaknula na kornjaču koju je dječak donio. Bila je jako ljuta i naredila mu je da je odmah izbaci.

Tada u sobu ulazi i sluga Sebastijan koji donosi košaru s mačkicama. Gospođa Rottenmeier je bila užasnuta pa je Sebastian brzo odnio mačke na tavan gdje su bile sigurne.

Heidi se odlično slagala s Klarom, ali nisu je voljeli voditeljica kućanstva niti učitelj. Njih dvoje su koristili svaku priliku da ocrne Heidi. Tako su gospodinu Sesemannu čim je stigao počeli pričati kako s Heidi nešto nije u redu i da je vjerojatno umno zaostala. No, on ih nije slušao, rekao im je da je s Heidi sve u redu i da je ona, između ostalog, dobro društvo za njegovu kćer Klaru koja dane provodi u invalidskim kolicima.

Gospodin Sesemann je nakon nekog vremena ponovo morao na put, ali stigla je njegova majka, Klarina baka koja se ugodno družila s djevojčicama. Baki se Heidi jako svidjela, a pošto je baka voljela čitati knjige, ljubav prema njima usadila je i djevojčicama. No, Heidi nije zaboravila na planine. Svakoga dana razmišljala je o njima i osjećala se sve lošije. Počela je manje jesti i bila je sve bljeđa.

U isto vrijeme u kući su se počele događati neke čudne stvari, a svi su pomislili da imaju u kući duha. Svako jutro, ulazna vrata od kuće bila su otvorena. Uskoro se kući vratio i gospodin Sesemann i pozvao doktora Classena koji je riješio njihovu nedoumicu. Naime, Heidi je svaku noć mjesečarila i ostavljala otvorena vrata. Doktor je svima objasnio da Heidino zdravlje jako loše i da je jedino rješenje da je pošalju nazad u planine kako bi se oporavila.

Odlučili su poslušati doktora i poslati Heidi ponovo djedu u planine. Odmah sljedećeg jutra Heidi je bila spakirana i u vlaku za Mayenfeld u koji je po nju došao pekar i odvezao je do Selca. Heidi je bila presretna, a odmah kada je stigla pojurila je Petru i njegovoj baki kojoj je donijela žemlje da ne mora jesti stari kruh. Svi su bili presretni što se Heidi vratila, a najviše joj se razveselio djed koji je odlučio popustiti i živjeti u Selcu preko zime kako bi Heidi išla u školu.

Heidi je uskoro primila pismo od Klare kako će je uskoro posjetiti, ali pošto je njezino zdravlje bilo krhko, odgođen je put u Švicarku. Heidi je saznala i da je kći doktora Classena iznenada preminula pa da će je on doći posjetiti umjesto Klare jer će mu prijati da se malo makne od tragedije koja ga je zadesila.

Čim je stigao, doktor Classen se sprijateljio s djedom, a njegov apetit je porastao. Navalio je na ukusna jela, a na nagovor djeda smjestio se u maloj gostionici u Selcu umjesto u velikom hotelu u Ragazu. Doktor je uživao u planinskom zraku i u prirodi. Svakoga dana išao je s Petrom i Heidi na pašnjak, a iako se to Petru nije sviđalo jer je bio pomalo ljubomoran na njega, na kraju ga je prihvatio. A svidjelo mu se i to što mu je jednom prilikom doktor platio obilan obrok. Dani su prolazili i doktor se morao vratiti u Frankfurt. Zamolio je Heidi da ga posjeti kada bude mogla i da ga dođe njegovati ako se razboli. Nakon toga napustio je predivne planine.

Uskoro je stigla jesen i zima je već bila na vratima. Počeo je padati snijeg, a djed i Heidi preselili su se u Selce. Heidi je Petar su krenuli u školu, a djed se ljutio jer Petar nije bio redovit na nastavi. Prijetio mu je batinama, ali situaciju je smirila Heidi koja je naučila Petra čitati kod djeda u kući.

Uskoro je Heidi dobila Klarino pismo u kojem joj je najavila svoj dolazak u društvu bake. Petar je bio jako ljubomoran kada je to čuo pa je koze istukao šibama da suzbije bijes. Kada su baka Sesemann i Klara stigle i zima je već prošla i svi su odlučili boraviti u djedovoj kolibi u planinama. Nakon nekog vremena, baka se vratila kući, a Klara je još ostala s Heidi.

Dani su prolazili, a Klara i Heidi su provodile lijepo vrijeme u planinama. Djed ih je dobro hranio, pile su kozje mlijeko i Klara je izgledala sve zdravije. No, Petar je bio jako ljut jer se Heidi sada više druži s Klarom nego s njom pa je jednoga dana kriomice gurnuo Klarina kolica niz provaliju i ona su se raspala. Kada je djed otišao vidjeti što je s kolicima, Heidi je zamolila Petra da joj pomogne s Klarom koju su postavili na noge. Korak po korak i Klara je prohodala! Kada je čuo što se dogodili, djed je bio presretan.

Uskoro su stigli gospodin Sesemann i baka, a kada su vidjeli da Klara hoda, nisu znali što će od veselja. Petar je s druge strane mislio da je gospodin Sesemann policajac i da je došao saznati što je bilo s Klarinim kolicima pa se jako prestrašio. Toliko se prestrašio da je pao niz planinu. Ipak, nije se jako razbio, samo se malo natukao. Nakon toga odlučio je priznati krivnju, ali pošto je Klara zbog njega na kraju prohodala, svi su mu oprostili. Baka je naredila da mu se doživotno isplaćuje po deset novčića tjedno kao znak zahvalnosti.

Djed je dogovorio s obitelji Sesemann da preuzmu brigu o Heidi nakon njegove smrti. A osim gospodina Sesemanna, pomoć oko Heidi obećao je i doktor Classen koji je Heidi volio kao svoju kći. Heidi se ispunila još jedna želja, Petrova baka je dobila lijep krevet s puno jastuka i s debelim pokrivačem.

Obitelj Sesemann se vratila u Frankfurt, ali su se dogovorili da će se svi naći u planinama ponovo već sljedećeg proljeća.