Gulliverova putovanja

Gulliverova putovanja je pustolovna priča za djecu o Gulliveru koji je na putovanjima doživio dvije pustolovine, u zemlji patuljaka i u zemlji divova.

Gulliverova putovanja

Engleski moreplovac Lamuel Gulliver nije imao sreće na moru. 1699. godine doživio je brodolom. Na jednoj dasci doplutao je do nepoznatog kopna i, više mrtav nego živ, dopuzao s pješčane obale na zelenu travu i tamo iscrpljen zaspao.

Gullivera je probudila strka i cika. Kad je otvorio oči, imao je što vidjeti. Njegove ruke i noge bile su privezane za zemlju. Iako vezan tankim konopčićima, bilo ih je toliko da se nije mogao pomaknuti, jedino što je mogao bilo je okrenuti glavu. Čim je pogledao desno, pored sebe je vidio malog čovječuljka. Bio je velik jedva 15 centimetara, imao je tijelo poput normalnog čovjeka samo u svemu umanjeno.

Mali ljudi čudili su se Gulliveru baš kao i on njima, a vezali su ga jer su ga se bojali. Ipak, bili su dobri pa su mu donijeli velike količine minijaturne hrane, da se najede. Dali su mu i piće, ali u njega su umiješali uspavljujuće sredstvo, pa je Gulliver ubrzo utonuo u san.

Mali ljudi su uz pomoć svojih drvenih konstrukcija odnijeli Gullivera u grad i smjestili ga u napušteni hram. Odvezali su ga iz konopaca, ali su mu jednu nogu ipak vezali lancem da ne može pobjeći. Stalno ga je čuvao barem jedan stražar, s kojim bi Gulliver, da prikrati vrijeme, počeo pričati. Saznao je svašta o malim ljudima. Zvali su se Liliputanci, a njihova zemlja Liliput, s glavnim gradom Mildendom. Zemljom je vladao car s parlamentom, ali su se stranke u vladi stalno nešto svađale. Zato su ratovi bili česta pojava u Liliputu. U jednom trenu Liliput se podijelio na dvije države i one su da danas bile u ratu.

A u slobodno vrijeme, Liliputanci su voljeli igre i sportska nadmetanja. Pobjednici u nadmetanjima često bi za nagradu dobili neki položaj u državi. Car i carica davali bi položaje svima koji bi im se svidjeli, stoga su sadašnji ministri prijeko gledali na Gullivera, jer on se jako svidio caru i carici. Pogotovo zato što je bio dobar strateg i savjetima je pomogao caru da sa svojom vojskom obrani glavni grad od neprijateljske vojske.

Nakon uspješne obrane, car je želio uz Gulliverovu pomoć ne samo poraziti, nego i osvojiti suparničku državu, Belfuscu. Ali Gulliver je predložio da umjesto toga radije sklope primirje. Car se složio, pa poslao Gullivera u Belfuscu na pregovore. Kada je stigao, kralj Belfusce pokušao je pridobiti Gullivera na svoju stranu, kako bi s njim lakše osvojio Liliput.

Liliputanci su mislili da je Gulliver prešao na suparničku stranu, pa su odlučili najprije ga oslijepiti, a onda ubiti. Ta vijest došla je do Gullivera, koji je shvatio da će ostati živ samo ako pobjegne od tamo. Belfuščani su mu dali zalihe hrane i vode, a Gulliver je pronašao nasukani brod, pa njime otplovio na pučinu. Nedugo nakon toga spazio ga je engleski brod i odveo kući.

Dva mjeseca nakon povratka iz Liliputa, Gulliver je otišao na novo putovanje. Dok su bili na sred oceana, kapetan broda primijetio je da su im zalihe pitke vode jako niske, pa je poslao nekoliko ljudi, među kojima je bio i Gulliver, na obližnje kopno pronaći vodu.

Gulliver je s mornarima čamcem pristao na otok. Dok su ostali tražili vodu, Gulliver je razgledavao naokolo. Kada se vratio na plažu, shvatio je da su mornari otišli bez njega, bjesomučno veslajući prema brodu, što dalje od otoka. Gulliver nije znao od čega bježe, ali nije bilo ni važno, on je ostao sam na nepoznatom otoku.

Odlučio je otići prema unutrašnjosti. Hodajući, došao je do velike njive na kojoj je, čini se, raslo žito, samo što je bilo jako visoko, nekoliko puta više od Gullivera. A onda je spazio diva kako hoda kroz žito. Jedva se uspio sakriti, jer je uz tog diva išlo još njih nekoliko. Nosili su kose kao da idu u žetvu.

Skrivajući se, Gulliver nije ni primijetio da mu je s leđa došao jedan seljak. Kad ga je primijetio, vrisnuo je, pa je seljak pogledao dolje i vidio Gullivera. Uzeo ga je u svoju veliku ruku i pokazao ostalima. Gulliver je htio pobjeći od straha, ali se nije opirao da ga div ne stegne još jače.

Seljak je odnio Gullivera kući i tamo se brinuo o njemu. Seljakova kći sašila mu je malu odjeću, pa je svima bio vrlo simpatičan. Ipak, život u kući nije bio posve jednostavan. Budući da je bio malen u velikom svijetu, prijetile su mu svakojake opasnosti – obiteljski pas, kućni štakor, malo dijete – svi oni su pokušavali ozlijediti Gullivera, neki namjerno, a neki slučajno.

Gulivera je od seljaka otkupio jedan čovjek koji je od čovječuljka napravio atrakciju. Naplaćivao je ljudima da vide malog čovjeka. Ali život na cesti bio je jako naporan, pa se čovjek brinuo da bi Gulliver mogao umrijeti od umora. Zato ga je predao kralju i kraljici koji su obećali dobro se brinuti o njemu. Gulliver je samo tražio da se i na dvoru o njemu brine kći seljaka koji ga je prvi pronašao.

Gulliver je bio omiljen na kraljevu dvoru jer je znao lijepo pričati o mjestu s kojeg je došao. Imao je svoje minijaturno mjesto za život i bilo mu je lijepo. Ali Gulliver je imao i neprijatelja – dvorskog patuljka koji je bio jako ljubomoran na njega. Pokušavao je na sve načine napakostiti Gulliveru, ali on bi se srećom, svaki put izvukao iz nevolje.

Jednog dana Gulliver je s kraljicom otišao na izlet. Zamolio je da kutijicu u kojoj se odmarao stave na stijenu da ima ljepši pogled. Ali onda je odnekud doletio orao i zgrabio kutijicu, s Gulliverom u njoj. Orao je ispustio kutijicu negdje na sred oceana i baš kada se činilo da će Gulliver potonuti, naišao je engleski brod i spasio ga.

Kada se vratio u Englesku, nitko mu nije vjerovao da je živio u zemlji divova, baš kao što mu nitko nije vjerovao da je posjetio i zemlju malih ljudi. Samo mu je supruga zabranila da ide na bilo kakva daljnja putovanja, jer čini se da mu donose samo nesreću.