Fetiš

Najčešći fetiši su parcijalizmi odnosno fetiši vezani uz pojedine dijelove tijela poput grudi, stražnjice, nogu, od čega je definitivno najpopularnija podofilija – fetiš na stopala. Iza njih slijede fetiši vezani uz odjeću i obuću (grudnjaci, gaćice, cipele) te fetiši na materijale poput gume, lateksa, pliša, PVC-a i najlona.

Fetiš

Fetiš je intenzivna seksualna privlačnost ili fiksacija prema neživom objektu, situaciji, aktivnosti, tjelesnoj izlučevini ili dijelu ljudskog tijela koji nije primarno označen kao seksualan (za razliku od npr. genitalija ili grudi), odnosno na nešto što samo po sebi nema seksualne konotacije. Važno je naglasiti kako apsolutno bilo što može postati predmetom fetiša, od igle do lokomotive – samo mašta je granica.

Iako je fetišizam nekad bio smatran psihičkim poremećajem, a fetišisti na žalost često stigmatizirani, danas na sreću to više nije tako. S vremenom se uvidjelo kako mnogo veći broj ljudi ima neku vrstu fetiša nego se to pretpostavljalo čime su uvelike pridonijele i moderne tehnologije poput interneta koje su omogućile ljudima da uvide kako nisu jedini sa specifičnim interesima i olakšale komunikaciju s istomišljenicima.

U većini slučajeva fetiš je samo jedan od načina ili fokus seksualnog uzbuđenja za fetišista te je sam po sebi bezazlen ako nema nikakvih negativnih posljedica po njega ili okolinu pri njegovom upražnjavanju.

Najčešći i najneobičniji fetiši

Fetiši nisu neoubičajeni niti rijetki i mogu biti kombinacija nekoliko faktora – izgleda, opipa, mirisa i sluha (primjerice štikle i specifičnog zvuka koji proizvode pri hodanju). Nadalje, fetiš može biti povezan s određenim oblikom (štikla, stopalo, kauč) ili pak materijalom (pliš, koža, lateks).

Najčešći fetiši su parcijalizmi odnosno fetiši vezani uz pojedine dijelove tijela poput grudi, stražnjice, nogu, od čega je definitivno najpopularnija podofilija – fetiš na stopala. Iza njih slijede fetiši vezani uz odjeću i obuću (grudnjaci, gaćice, cipele) te fetiši na materijale poput gume, lateksa, pliša, PVC-a i najlona.

Fetiša ima iznimno mnogo i izrazito su raznovrsni, tako da od neobičnih postoje fetiši na pauke (arahnofilija), fetiš na osobe s amputiranim udovima, akustofilija (fetiš na određene zvukove), fetiš na robote, angora vunu, balone, pazuhe, male i skučene prostore…

Istraživanja su pokazala kako je fetišizam daleko učestaliji kod muškaraca nego kod žena. Objašnjenje možda leži u tome što je većina fetiša prije svega vizualne prirode, a smatra se kako muškarci snažnije seksualno reagiraju na vizualni podražaj nego žene.

Uzroci fetiša

Unatoč istraživanjima, do danas nisu poznati uzroci niti mehanizam razvoja fetiša, no stručnjaci se slažu da fetiš postaje vidljiv, odnosno shvaćen u razdoblju puberteta, dok do same pojave dolazi ranije. Po teoriji seksualnog utiska, ljudi u djetinjstvu počinju prepoznavati seksualno poželjne odlike, a kod fetišista dolazi do seksualizacije objekta (poput specifične radnje) ili koji sam po sebi nije seksualan (npr. cipela).

Pretpostavka je da u nekom trenutku ranog djetinjstva objekt ili podražaj biva povezan (najvjerojatnije podsvjesno) s izrazito snažnim osjećajem seksualnog uzbuđenja ili zadovoljenja, dok bihevioralna znanost smatra da dijete koje je svjedočilo ili bilo žrtvom neprikladnog seksualnog ponašanja nastoji imitirati ili rekonstruirati to ponašanje kasnije u životu.

Također je moguće da se fetiši oblikuju ili barem dodatno utvrđuju u pubertetu. Tada buđenjem seksualnih poriva dolazi do istraživanja seksualnosti pri se čemu, ukoliko dođe do izrazito traumatskih događaja fetiš može razviti kao oblik prividno prihvatljivijeg i “normalnijeg” ispoljavanja seksualnog poriva. Zadržavanje kontrole nad svojom seksualnošću i odnosi moći (dominacije) također mogu igrati ulogu, pogotovo ako je objekt fetiša neživa stvar poput cipele nad kojom fetišist ima potpunu kontrolu.

Ekstremni fetiš ili parafilija

Lakim fetišem možemo nazvati svaku fiksaciju na određeni dio tijela (parcijalizam), odjeće, obuće ili privlačnost nekih konkretnih atributa poput boje kose i sl. pri kojem fetiš ne predstavlja smetnju seksualnom funkcioniranju (objekt fetiša nije nužno potreban kako bi se pojedinac uzbudio ili doživio seksualno zadovoljenje) niti su posebice izraženi u svakodnevnom životu. U tom slučaju nije nužno ni govoriti o fetišu, već o seksualnih afinitetima koje svi imamo.

U vrlo rijetkom broju slučajeva fetišizam može biti toliko intenzivan da počinje ometati svakodnevni život, utjecati na kvalitetu života ili čak onemogućavati obavljanje zadaća koje su fetišistu važne za normalno funkcioniranje. Tada se može govoriti o psihičkom poremećaju ili parafiliji pri kojem je potrebno potražiti stručnu pomoć.

Ekstremni fetiš ili parafilija odnosi se na intenzivnu seksualnu privlačnost prema atipičnim, ekstremnim seksualnim situacijama i može proizlaziti iz objekta privlačnosti (primjerice, životinja, namještaja, specifične odjeće ili obuće), radnje (poput egzibicionizma, uranjanja genitalija u tekućine, jedenja) ili mjesta (seks u avionu, restoranu, pod tušem). Sam fokus parafilije najčešće je nepromjenjiv i vrlo specifičan te fetišist u tom slučaju ne može iskusiti seksualno zadovoljenje ili uzbuđenje ukoliko taj element nedostaje.

Kako znati imam li fetiš?

Nekog mogu napaliti stopala, nekog drugog minice, nekome je super biti vezan ili čuti dirty talk, ali to ne znači automatski imati fetiš. Biti fetišist znači biti iznimno jako ili čak isključivo seksualno privučen nekim dijelom tijela, objektom ili specifičnom situacijom.

Poigravati se BDSM-om, isprobavati roleplay ili biti privučen grudima, guzom i sl. ne znači da imate fetiš već da ste možda samo znatiželjni i otvoreni novim iskustvima ili vas je nešto specifično privuklo i zagolicalo u tom trenutku, kao i da ste svjesni da vas određeni dio tijela ili seksualna situacija posebice privlači.

Ukoliko se možete seksualno zadovoljiti sami ili u paru isključivo maštajući o, gledajući, dirajući i mirišući objekt svoje želje tada imate fetiš.

Zašto bi trebali njegovati svoj fetiš (ako ga imamo)?

Mnogo veći problem od prakticiranja fetiša često zna predstavljati njegovo suzbijanje i neprakticiranje, najčešće iz srama ili straha od osude okoline. Tada može doći do, u najmanju ruku, seksualnog nezadovoljstva ili čak dubljih psiholoških traumi. Slobodno prakticiranje fetiša, ukoliko je ono između odgovornih odraslih ljudi koji na njega pristaju i koji ga razumiju je potpuno normalno i u redu.

Ukoliko neki specifični fetiš podrazumjeva štetne učinke za nekoga (bilo za fetišita ili onog nad kime ga ispoljava) ili je on nelegalan ili nemoralan (poput pedofilije) treba potražiti stručnu pomoć kako nebi došlo do neželjenih ili nepopravljivih posljedica kako za samog fetišista tako i za njegovu okolinu.

Kada stvari ogolimo i zrelo razmislimo – fetiši predstavljaju dio našeg seksualnog života. Prihvatite ih i uživajte u njima! Imate li neki fetiš, trebate iskreno i otvoreno razgovarati s partnerom, a ne skrivati ga. Bilo kakvo ograničavanje naših seksualnih preferencija ili izrazitih strasti potencijalno će negativno utjecati ne samo na naš seksualni život već i na psihu i vezu.